Privremeno sam prominila adresu i preselila se na novi položaj. Zasada. A možda ostanem tamo i za stalno. Tko prati moj blog mogao je primjetiti da pišem rjeđe nego prije, što će reći da mi se životni tempo ubrzao. Očito da godine nisu važne. A na novom poslužitelju se lakše dolazi do edita, fotografija s kompa, youtuba i nekih dodatnih alata. Naslovi mojih novih postova objavljuju se u widgetu u lijevom stupcu i vode do postova na novoj adresi  www.crljivica2.blogspot.com.

                        Drva se uvelike cipaju i pripremaju za peć rakiju. I tu postoji neki red. Tanka služe za potpalu, nešto deblje cipanice za razgaranje i postizanje optimalne temperature, a trupice za održavanje pogona. A u brdima iznad sela slažu se šalunge. Učvršćuju se nosive grede, nalivaju fundamenti. Iza svakog sića cimenta Čelani imaju sve više volje. Rezultati se vide kakonosereče “iz avijona”.

                        Every picture tells a story. Svaka slika priča priču. Upravo tako. Zvonko Madunić, šibenski zet porijeklom iz Ciste Prove (“Prove” je lokalizam; točno bi bilo Ciste Provo). Zvonko je član velike obitelji, branitelj, pisac, profesor u školi, vinogradar, podrumar, proizvođač desetak vrsta rakije, povremeno i novinar. Naziv Šibenski badge obuhvaća sve vrste njegove rakije. Boce su ukrašene jednom od desetak različitih etiketa s motivima Šibenika naprid, i kratkim pričicama o gradu na poleđini. U Danilu ima veliki vinograd i konobu gdje se može degustirati rakija ili vino, uliti u bocu i odabrati etiketu. Ime njegove prizvođačke i izdavačke firme je MADIT, a nastalo je od inicijala imena njegovih kćeri. Prošlo lito je na štandu kod katedrale radila jedna izuzetno simpatična prodavačica i poznanica. U jednom momentu san joj mislila pomoć sa engleskim, ali san uvukla glavu među ramena kad san vidila njezin nastup. Kako mi je i sama rekla: ja in dodan bićerin da kušaju, a oni meni mmmmmmm...finofinofino... I svi se razumimo.

                         Grožđe je pobrano, izmuljano, ubačeno u badanj. Pratili smo prognozu i do zadnje sekunde zadnjeg dana koristili opciju sunce. Svaki sunčani dan donosi jedan grad  više sladora u grozdovima. Onda smo se i počastili. Jedna jača marenda je zaminila ručak. E, onda smo vrata podruma zaključali iznutra i zamućkali kemiju. U nekom lanjskom postu san pisala o podrumarskin tajnama. Umijeće je ispitat tuđe, a ne otkrit svoje. Ode se kaže: grozd grozdića, vriča cukra i dobiješ ‘tolitar vina. I onda se obilazi oko badnja, tučkon zbija drop, sluša diše li, šumi li, šta će reć: vrije li. Triba li ga pokrit ili ne. Ne bi da je malo dite. Ove godine ga je više nego lani. Ma uvik je dobro reč da je ove godine bolje nego lani. Ionako kvaliteta ne ovisi samo o količini.

Update 27.9. Evo su me ispravili. Potkova se nalazi na Tončinoj ex-pojati u Berićima. Mateo, fala lipa.

                         Zovnice i torbice, sukanci i biljci jesu riči koje su se opet vratile u govor ovog dila Imotske krajine zahvaljujući grupi mladih tkalja iz Učeničke zadruge “Vrisak” u našoj školi. Ispočetka pomalo nesigurne, s vremenom i uz pomoć, ovladale su vještinom koja se ne zaboravlja kad se jednom zarobi u prstima. Ovaj program daju nadu da se obnavlja veza s tradicijom i da će se sačuvati vrijedna baština vezana uz nekadašnji svakodnevni život i potrebe. Možemo zadiviti strance znanjem o njihovoj zemlji i kulturi. Ali pravo poštovanje ćemo zavrijediti čuvanjem, poznavanjem i prezentacijom vlastite baštine. Učenička zadruga “Vrisak” O.š. I.G. Kovačića je zapažena na smotrama Učeničkih zadruga. Na Županijskoj smotri Učeničkih zadruga u Podgori (31.05.2010.) je bila trećeplasirana. Tkalje su pozvane u Proložac na snimanje emisije Lijepom našom (29.09.2010.). Predstavit će se i na Državnoj smotri Učeničkih zadruga u Podgori (4-6.10.2010.)

Sa Županijske smotre Učeničkih zadruga u Podgori 31.05.2010.

 Na dnu ormara u jednom gradskom stanu i danas leži jedna šarena zovnica kao uspomena na mladost i jedan drugi svit. Dok sam bila u srednjoj školi te borše su iznenada postale jaaako popularne. Nije se zabacivala iza leđa, nego se gurala naprid da je što više ljudi uoči jer je jednostavno bila must have.

               Sa zakašnjenjem, ali sa dobrom namjerom zahvaljujem se onima koji su mi dali glasove za trijumf u izboru za blog dana. Čim stigne obećana nagrada lako ću onu vazu iz regala primistit na frižider. Do sada nisan imala šta pokazati. Ili odgovorni čekaju da se skupi cila kolekcija pa da mi pošalju sve od puta. Kako naslov kaže, s jesenjom šemom obogatija se popis novih aktivnosti. U igri su novi programi, novi scenarij, nove knjige i pomoćna sredstva, novi karakteri, nove uloge i zaduženja, novi tajming. Dar-mar. Tribat će vrimena da se sve složi u cjelinu i dobro uhoda. I oko kuće posla više nego do sada. Iako berba još nije počela, ima drugih poslova na friškom zraku. Šteta bi bila da pokopamo vitamine, proteine, vlakna i minerale nazad u zemlju. Živili, mi svi skupa!

                   U subotu su Čelani počeli ostvarivati neke svoje zamisli iz posta Čelanove čatrnje. Priča je počela lani. U podnožju Grlića, između dvi čatrnje koje su nekad napajale cilo selo, Čelani odlučiše oplemeniti prostor tako šta će izgraditi vidilicu i kućicu prikladnu za sastajanje svim generacijama. U nekin prošlim vrimenima ovo misto je bilo prilično frekventno jer su ljudi dolazili po vodu i susretali se i više puta dnevno. Stručna šalovanja i postavljanje armature izvršili su Galić i Solići, a uz nadzor Martina i Joška. Pomoćna radna snaga su bili študenti Marko i Mateo. Da bi potvrdili zadovoljstvo sa učinjenin prvoga dana rađe uživali su u gurmanskoj deliciji fažolu i maništri. Za to smo se pobrinili ja i Iko. Sena je donila kavu. Svi sritni i zadovoljni. O ovome će se još pisati.

                   Čini mi se da po blogeru niko više ne spominje lito. Zato mi se pari da je ovaj post malo retardiran. Evo ja ga još malo razbanzajen prije nego se ugase svitla i spusti zastor na kraju lita dviiljadeidesete. Odmor je bija baš po mom guštu. Ujutro švrljanje po gradu, onda nešto žvaknit i trk na autobus. Dva kvadrata za šugaman ispod borića, dobra napetica i korak do mora bila je ovogodišnja slika moga odmora. Dalmatinske šansone san mogla gledat samo na tv. Karte su dobili samo sponzori. Razgovarala san sa nekima koji su dobili karte i iskreno su priznali da su tamo “zalutali”. Al Bano je bija prisutan kao celebrity. Nisan nigdi čula ni pročitala da je, onako, in public, proizveja i jednu jedinu notu. Iako su nas tih dana lokalna tv, radio i novine hranile pričon o njegovu liku i djelu. A on je uzvraća pohvalama o ljudima, spizi i mistima di su ga vodili. E, pa ja skidan kapu svakome onome ko je o svom trošku obaša ta mista, naija se lipe spize, i pun je hvale za viđeno i kušano.
    Negdi san pročitala da je nova moda figura pješčanog sata. Premda bi meni bolje odgovarala silueta dobro dizajniranog indijanskog totema. U ponediljak počinje posal i definitivno se opraštan sa liton ma kakvi god će se budući dani ukazati. Čekaju me novi pravci i krivine. A Čelani se sutra spremaju u novu akciju.

        Ahoj svima! Proći će još koji dan dok izvučen dojmove iz borše i oslobodin slije iz aparata. A do tada: let’s sing and dance!!!